Tkanine su odličan način očuvanja civilizacije, a pletenje, kao narodni zanat, može se pratiti još od antičkih vremena. U Bibliji se više puta spominje tkanje. Kada je Isus pribijen na krst, nosio je bešavnu pletenu haljinu, što ukazuje da je bešavna odjeća postojala prije dvije hiljade godina.
Šarm pletenja nije samo u brojnim mitovima i legendama koje ga okružuju, već i u njegovoj dostupnosti i popularnosti. Priče o pletenju su fascinantne. Na primjer, članovi španjolske crkve na otoku Faire u Škotskoj, na španjolskoj Armadi (flota koju je poslao španjolski kralj Filip II da osvoji Englesku 1588.), koristili su lokalne biljne boje za bojenje vune i pletenje, stvarajući uzorak Fair Isle (Slika 1-1), koji se i danas široko koristi. Aranski obrazac, s druge strane, ima istoriju dugu hiljadama godina; prije dvije hiljade godina, ribari u Galileji nosili su pletene šešire s aranskim uzorkom.
Široka popularnost pletenja odražava njegovu ulogu pravog narodnog zanata u njegovom širenju. Ovaj zanat koristi alate u rasponu od jednostavnih štapova, drvenih predmeta, kostiju, pa čak i dugih, tvrdih pera od dikobraza.
Najranije pletene tkanine stvorene su tehnikom krpljenja ili šivenja, sa kratkim vunenim vunom provučenim kroz svaku petlju. Ova tehnika se prvi put pojavila u Švicarskoj kamenog doba i prenijela se do današnjih dana, od jednostavnih tkanina do skandinavskih zimskih rukavica s jednim prstom (palac je razdvojen, a ostala četiri prsta su spojena; lokalno poznate kao rukavice koje se omotavaju (slika 1-2)). Kaže se da najbolja pređa za tkanje ovih rukavica treba da ima veoma duga vlakna i da se prede pojedinačno, tako da se dobijena pređa može uvijati i umotati bez očiglednih čvorova. Rukavice koje se omotavaju su složene i dugotrajne, ali su vrlo tople, udobne i izdržljive. Ako pažljivo pogledate, možete vidjeti da jedna nit prolazi kroz svaku petlju i da je čvrsto zategnuta.

